Goci napisao:
Cena dozvole srazmerna broju pecanja - OK!
Količini ponete ribe ili bar pravilu nosim/ne nosim - OK!
Dnevna naplata - JOK!
Evo jedan brzinski model, jer sam na poslu.
Osnovna dozvola 1000 din, možeš pecati do 50 puta godišnje, ne moš poneti ni šugavo ripče.
"Dopuna" za narednih 50 dana pecanja: 1000 din
Nošenje ribe: 1000 din osnova
Nošenje ribe za dopunskih 50 dana: 500 din
Recimo...
I to skroz bez uključavanja ribarskih područja u priču.
E da, kako evidentirati broj izlazaka? Mnogo prosto, svako dobije knjižicu-kalendar, gde pre početka pecanja mora da precrta tekući dan. Ako ga uhvati kontrala sa neprecrtanim danom smatra se da je pokušao prevaru i plaća kaznu ko da je krivolovac.
Ovaj model mi se sviđa.
Krajnje je logično da onaj ko nosi ribu plati dozvolu bar duplo više od onoga ko ne nosi ništa (koliko god ta dozvola koštala).
To bi svakako smanjilo trend vađenja štete za dozvolu kroz kilažu ribe. A možda bi čak i spasilo na pr. poneku 39cm-sku štukicu od pampuraša i Mepps jediničara.
Ovo je možda nevažno, neko će se možda i smejati, ali i ovo 'dnevna naplata jok' mi se sviđa. Neka su iste pare u pitanju, mnogo više mi prija da platim godišnju dozvolu, nego da pri svakom pecanju plaćam dnevnu kao da sam ušao u prodavnicu... Ne radi se tu o parama, nego mi je nekako boravak u prirodi i pecanje nespojivo s tim. Ne doživljavam ga kao nešto materijalno što se kupuje. To je jedan od razloga zašto ne volim privatne revire. To mi malo (u stvari, mnogo) kvari ugođaj, jer odlazak u prirodu i pecanje prosto ne doživljavam tako.