Rekao sam da neću više da pišem ništa na forumu o ribokrađi zbog bezveznih prozivki, ali me boli, pa moram.
Na jednoj lokaciji na jednoj lepoj zelenoj reci određeni broj "ribolovaca" grebe skobalja. Gledam ih, pecam, a sve mi muka. Odjednom, halabuka. "Ribolovci" se sklanjaju, trpaju kese u kola, neki beže, a neki nastavljaju "ribolov". Dolaze ribočuvari. Kontrolišu. Svi do jednog "ribolovca" uredno pecaju belu. Meni skreću pažnju da je tu varaličarenje zabranjeno, te se sklanjam odatle. Na mestu gde sam došao "ribolovac" grebe skobalje. Dolaze ribočuvari. On visperno sklanja olovo sa debelog najlona i kači varalicu. Kontrolišu ga, on nema ništa kod sebe (riba mu je u čuvarci privezanoj u vodi i ne vidi se). Odlaze od nas i pozdravljaju nas zbog urednog ribolova. Ubrzo zatim, taj "ribolovac" nastavlja "ribolov" i zagrebuje zubatu grabljivicu od oko 300 grama. Trči do auta i ubacuje je u auto, i vraća se da "peca". Prekoputa mene, na potezu od jedno 50 metara, stabla prepuna kormorana. Najeli se, izgleda, pa odmaraju. Odjednom, više ne mogu da pecam. Pakujem se i polazim. Na ustavi pored reke vidim decu sa telefonima u rukama koja stoje i posmatraju svakog ko prilazi ustavi. Pogled ka reci, isti oni ljudi "pecaju" kao kad sam došao. Sa ogromnom mukom u stomaku, knedlom u grlu koja se širi i pokušava da izađe na usta, tužnog pogleda na lepu zelenu reku, i ogromnim žalom, odlazim. Bog ti pomogao, zelena reko! Bog te spasio, jednom! Moliću se za tebe!
Lokacija gde se ovo dogodilo nebitna. Ribolovac koji je ovo doživeo nebitan. Realno, ništa više i nije bitno.
_________________ Svi znaju svrhu, štuka na vrhu, tu su da kvare i naprave lom, a negde na dnu, sudbinu jadnu, mnogima rešava nekakav som...
|