Nisam iz Vojvodine, ali neretko otpecam na Dunavu... barem pre si mogao da odeš i da se napecaš.. prošle godine nisam išao, jer sam pretprošle konstantno prolazio loše
2. maj 2010. Ja i ćale dolazimo ujutru u 4 na Gajački dunavac kod Kovina. Dolazimo kod čileta da iznajmimo čamac, a uz obalu pristaje čamac sa trojicom. Iz čamca vade ogroman drveni sanduk, zatvoren, i prenose ga do gepeka opel karavana. Pri transportu se otvara sanduk i iskače šaran od oko 6 kg i praćka se po obali, spuštaju sanduk, mlatnuše ga kamenom, staviše u sanduk prepun šarana i deverika, pa u gepek.
Svejedno, da li su bili alasi ili ne, gajački dunavac je poznato mrestilište šaranskih riba, sa brojnim plićacima, uvalama, itd...
Kasnije tog dana došao nam je ribočuvar u obilazak. Nakon što smo mu pokazali dozvole i čuvarke, upitah ga za ovaj slučaj. Nije mi NIŠTA odgovorio, upalio je čamac i otišao.
Zamislite koje količine riba u maju uđu u plićake u mrest, samim time uđu u mreže, pa u sanduke, pa u karavane...
Zamislite koje količine ribočuvara tako samo odmahnu glavom na naša pitanja...
P.S. Nešto sam načuo da je jako loša stvar u jedinstvenoj dozvoli to što čitavi autobusi ribolovaca dođu iz udaljenih krajeva u Vojvodinu i nose ogromne količine ribe, pa je to razlog zašto ribe nema. Ja sam autobusom dolazio puno puta na Tamiš, sve do 2004-5. odprilike, i uvek se znalo: Dođe ribočuvar, kupiš dnevnu dozvolu od 500 dinara, i mirna Bačka. Zašto toga nema zadnjih godina, nema ribočuvara, nema kontrole, nema ribe...