Ovakav koncept, da Republika izdaje nasu zajednicku imovinu - vodu, nekom smelom preduzetniku, za pare, morace, pre ili kasnije da se ukine, jer nema rezultata. Ama bas nikakvih. Proslo je 4-5 godina od tog koncepta i svi se slazu samo u jednom - ribe je manje nego pre. U uzickom kraju su se svi korisnici mudro dosetili doplatnih dozvola, tako da osim Vrutaka, koje je Uzice izgradilo da bi pilo vodu, gde skoro niko od varalicara i ne peca, sva ostala jezera, kao i Drina, naplacuju doplatne dozvole. To je dovelo do toga da vecina mojih prijatelja prosle godine, iako pecaju duze od 30 godina, nisu kupili ni osnovnu, a o doplatnim da ne govorimo. Iako se naplacuju doplatne dozvole, da li ima vise ribe? Ne. Ranije su svi uzicki varalicari, dok nije vazila zajednicka dozvola, kupovali dozvole u Bajinu Bastu i u Novoj Varosi, a uzicku nisu ni kupovali, jer, kao sto rekoh, imamo samo dva potoka za pecanje. Znamo kako su se i ponasali pojedini korisnici, nisu ulagali nista u vodu, pa su im i oduzete. U sustini, ovakav koncept jedino odgovara drzavnim sluzbenicima. Oni uzmu procenat sebi, a nisu nista ulozili, a onda se gloze korisnici, kojima bi bilo malo i da naplacuju po 200 evra, i mi ribari, koji odlazimo u prirodu da bi pobegli od svakodnevnog maltretiranja, a iz dana u dan, od raznih pravila, ni u divljini ne mozemo pobeci. Ne znam kako korisnici voda ne shvataju da smo, u trenutnim odnosima, mi ribari kupci, a kupac je, kako se to popularno kaze, uvek u pravu. Kupca ne zanima koliko je trgovac investirao u market, da li je radnicima isplatio platu, da li je uzeo kredit, da li je nabavio vozni park ili ne, vec ga interesuje protivvrednost za ulozeni novac. Rece ovaj korisnik voda u polemici da ribare niko ne tera da tu pecaju, ali je zaboravio da to isto vazi i za njega, niko ga nije terao da uzima to jezero u zakup. Takvim, pomalo bahatim stavom, ne dolazi se do zajednickog resenja, naprotiv. Kako vreme prolazi, sve je evidentnije da je stara koncepcija, da ribolovacka udruzenja gazduju vodama, uz odredjene izmene, mnogo celishodnija, jer ce time svi ribari vise voditi racuna, bas kao sto ce i besplatno ucestvovati u mnogim akcijama. To sa ovom koncepcijom nema sanse, jer su interesi cesto suprostavljeni. Takodje, svako od nas bolje poznaje situaciju u svom kraju, nego korisnik koji zivi 100 kilometara od vode kojom gazduje. Uostalom, poznato je i u ekonomskoj teoriji, ali i u praksi, da za pojedine delatnosti od opste vaznosti nema garancija da ce ih privatna kompanije kvalitetnije i efikasnije obavljati od drzave. Uzmimo samo primer lokalnog prevoza - za manje frekventne linije privatna inicijativa nije zainteresovana, jer nisu ekonomski opravdane, ali i tim gradjanima je prevoz potreban i to im lokalna vlast mora obezbediti. Evo i podatka koji ilustruje moju pricu - od kako je ovaj sistem sa korisnicima voda, Vrutci su bili poribljavan samo dve godine kada je jezerom gazdovalo Sumsko gazdinstvo. Pre toga nije nista ubaceno u vodu, osim na 15 dana pre nego sto ce tadasnjem korisniku oduzeti dozvolu, a i ove godine, kada je novi korisnik, koliko je meni poznato, ponovo nije bilo poribljavanja. Jasno je da i korisnici voda moraju da imaju racunicu, ali u ovim kriznim vremenima, najpre cemo svi biti nezadovoljni, osim, naravno, drzavnih sluzbenika. Sto pre drzavna administracija shvati svoju zabludu, to ce biti bolje za sve nas. Da budem posten, ja sam bio vatreni zagovornik ove sadasnje koncepcije izdavanja voda privatnim licima, ali je ocigledno posle ovih nekoliko godina da to nije pravi nacin brige o nasim vodama, koliko god se pojedinci trudili.
|