Dobro je... Pratim teme i drago mi je da se nešto pomera sa mrtve tačke!
Ipak, nisam siguran da mi još uvek znamo ni šta tačno želimo, a još manje kako to da postignemo (odnosno, kako je to u ovoj zemlji uopšte i moguće postići)! Ako želimo kvalitetan ribolov za male pare i pri tome mnogo odnetog ulova kući- to jednostavno nije moguće!
S toga bih izneo i svoju teoriju, a na konto sledećeg
2pike napisao:
Citiraj:
Primera radi, ono što smatramo da treba izmeniti je da neki korisnik područja može od države da dobije vodu na 4 godine, da zakon obavezuje ribolovca da baš kod njega MORA da kupi dozvolu i da tako uljuljkan i zaštićen on može 4 godine da ladi jajca. Neki to rade, dok ima i korisnika koji pošteno rade svoj posao, daju pare za plate ribočuvara, za gorivo za izlazak na teren... I na kraju zarade 5x manje od onog ladijajcoja.
Definitivno jedan od najbitnijih predloga. U principu, ribolovci bi masovnim prebezima kod drugih korisnika itekako motivisali upravljace da rade bolje.
Pickin dim, a primer je: Nislije, jedete gomna deset godina, nista niste uradili kako treba? Skupe se ribolovci, pa se dogovore da svi povade dozvole npr u Zajecaru ili Leskovcu, ili negde gde ima kakvih takvih pomaka. Oooooop, stoj, stoj, stoj, onda ce morati usr Nisava da razmisli sta ce i kako dogodine
Moja je sreća što živim blizu granice, te sam ove godine imao prilike da vidim kako to rade naši susedi, i iskreno rečeno- prosto nisam mogao da verujem

! Od tada, kada se iznerviram zbog
prazne vode na kojoj pecam ili kad svojim očima vidim nečije "radnje", još žustrije izgovaram "
Ma oko svake naše vode bodljikavu žicu, dva nad**ana čuvara i besnog vučijaka!"
Dakle, ja rešenje vidim u tome da se svaka naša voda PRIVATIZUJE, s obzirom da se svi slažemo da najveći problem vidimo u sadašnjim korisnicima voda
Evo kako sam to doživeo u Mađarskoj... Tamo jedinstvena godišnja dozvola košta vrlo malo (oko 1000dinara), ali s njom praktično i nemaš gde da pecaš, nego s njom imaš pravo da kupuješ dnevne, vikend ili godišnje dozvole za vode koje su u vlasništvu, tačnije pod upravom, privatnih lica ili firmi. Tako, priča mi vlasnik/upravnik vode na kojoj sam bio nekoliko puta... Čovek je prvo zakupio polovinu vode (to je stari tok Tise u obliku potkovice koji je na sredini podeljen mrežom- 2 puta po 5km) i uložio pare u čuvanje, poribljavanje, poboljšanje uslova itd. Ribolovci su to posle izvesnog vremena prepoznali, počeli da nadiru kod njega, a “sa druge strane”- neće niko! Prođe tako period zakupa i dođe vreme da “obe strane” nadležnoj Komisiji svedu račune, i šta se dešava- oduzima se deo vode jednom (zbog lošeg gazdovanja) i cela voda se dodeljuje drugom na upravljanje!!! To je bilo pre tri godine, a ove je čovek dobio još jednu vodu (isto stari tok Tise) u dužini od 8 km! I tako on priča kako će da se obogati koristeći samoodrživih 18km vode- na opšte zadovoljstvo svih nas (ribolovaca)!
Pa evo vam podaci sa vode na kojoj sam bio! Na Rapala Kupu održanom 05.05.2012-te 56 varaličara je uhvatilo 295 riba!!! Koliko je uhvaćeno na svim varaličarskim takmičenjima kod nas- sve zajedno???
Dakle, tamo država ne nameće ribolovcima kome će da plate, već tera korisnike da se bore za naše (njihove) pare....
I koje su onda najbolje ribolovne vode kod nas? Međeš, Nećkov rit, Tresetište, Jezero Joca... A šta im je zajedničko
